Pošandrcala sam

Ne znam smije li se to u ovakva vremena, hoće li me proganjati zbog toga, hoću li si navući lošu karmu, ali ovaj period korone mi je bio jedan od najljepših perioda u životu. Vremena, zajedništva, posvećenosti, kreativnosti, ljubavi, za sve se našlo i volje i vremena. Koliko li su nas taj suvremeni život i jurnjava osakatili. Život je ipak negdje drugdje, ipak nešto drugo. Hvala ti korono što si mi otvorila oči.

Koliko li sam knjiga pročitala, kakvih li odnosa uspostavila, a bome sam poneke nezdrave spone presjekla. Neke ću možda izgubiti na putu, ali se iskreno nadam da će mi se otvoriti novih vrata i novih opcija. Žao mi je, ali jednostavno nisam za opcije polovičnosti, niti velikih kompromisa. Pogotovo kad je životna radost i priroda u pitanju. Tu sam beskompromisna, ne moraš voljeti glazbu, ne moraš voljeti knjige, ne moraš voljeti mene naposljetku, ali moraš voljeti prirodu. Moraš ju bar poštovati, ako ne voljeti, osjetiti, čuti ju. Ima li nešto ljepše nego doživjeti pljusak duboko u moćnoj slavonskoj šumi, vidjeti dugu, pomirisati ružu, spavati opušteno i bez grižnje savjesti kao maca, biti sretan kao pas koji te vidi nakon dugo vremena. Zar ne možemo od prirode najviše naučiti? Ima li što ljepše od šumora mora, od vala razijenog o stijenu, od jezera, rijeke, močvare, bare, planine, gore, livade, polja?!

Ovih dana mi treba doći naručeni gramafon. Već me ti dečki iz dostave znaju, koliko li su samo puta bili na vratima u zadnjih godinu dana. Da, revitalizirat ću stare očeve ploče što ih je donio s plovidbe, složit ću glazbeni kutak, uz police koje će možda kroz mjesec dana biti gotove. Nevjerojatno je koliko stolari imaju posla, u sljedećem životu ću biti stolar! Čak sam i tu svoju nestrpljivu narav uspjela obuzdati i trenutno sam u fazama, a bit će gotovo, nekad… zašto mora biti sutra, sljedeći tjedan, pa bit će! Rock&Roll baby i rustikalna knjižnica sa demode knjigama… I još samo da mi se Ikeae dokopati za završni tač. Onda ću na socijalnoj distanci proslaviti rođendan vjerojatno opet u najužem krugu, jer izgleda da ja prijatelja nemam. Onih klasičnih prijatelja koji ti dolaze u kuću i s kojima se družiš cijeli život. Ja takvih prijatelja nemam, niti rodbine s kojom bi mi bilo ugodno dijeliti tako nešto, koja bi razumijela moju priču, moju viziju. A kad ne kuže onda se samo naživciram. A opet tko zna, možda mi moja ekipa dođe, moja daleka raseljena ekipa, poženjena, poudana, razvedena. Ima ih kojima žene ne daju, a ja izgubila prijatelja. Koga zvati kada se razvedu, čiju stranu zauzeti, kako u maloj sredini balansirati. A tako si želim tu tulumčinu za okrugli!

Imam temu za slijedeći post ili za neko promišljanje, kako složiti tulum bez ekipe? Ima li netko neku ideju?!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s